Računarske igrice su veoma zanimljive i uzbudljive, ali koliko su one korisne? Nakon treninga bez obzira na vrstu sporta, dete brže trči, postaje jače, stiče gibkost i kondiciju, a šta dete dobija posle igranja igrica? Možda neko dete malo ubrza reflekse i rad prstiju, razvije neki strateški plan, nauči nekoliko reči engleskog jezika, ali generalno korist od igranja igrica je veoma mala.
Dete u uzrastu u kojem je najotvorenije za učenje novih sadržaja gubi svoje dragoceno vreme uz računar umesto da se druži, čita, šeta, bavi sportom ili prosto rade nešto drugo što je lepo i korisno. Dete protaći sate vijajući i skupljajući nešto što u stvarnosti zapravo i ne postoji. Jednostavo svi pređeni nivoi i zarađeni poeni, osim da se pohvali pred drugarima koji to isto rade, ne služe ničemu.
Ako se dete unese u igranje i zaboravi da sedi pravilno, bole će ga leđa ili vrat. Ako je igrica puna blještanja, jurnjave i svetlosnih efekata, onda će ga zaboleti oči i glava. Sve su to telesne neprijatnosti, ali to nije sve. Jedna od najvećih posledica igranja igrica jeste što detetu sve drugo postaje dosadno. Ništa u stvarnom svetu ne donosi toliko uzbuđenja i ne privlači toliko pažnje kao sve one avanture i sve one moći koje se dobijaju u igricama, pa dete posle igrice nije zainteresovano ni za jednu drugu aktivnost. Najveći problem jeste što im stvarnost postaje dosadna. Učenje, šetnja prirodom, ručak, odlazak kod bake i deke, sve postaje dosadno u poređenju sa uzbuđenjima doživljenim u virtuelnom svetu. Veštačkim stimulisanjem centara sreće i zadovoljstva, lučenjem odgovarajućih hormona, stvara se mehanizam zavisnosti od igrica, skoro identičan onome koji postoji kod ovisnika o opojnim drogama. Realnost postaje sekudarna, a virtuelni svet izvor zadovoljstva i svrha života.
Prekomerno igranje igrica ili nepažljiva upotreba društvenih mreža, može da izazove razne probleme kod deteta. Dužina i način korišćenja računara zavisi od uzrasta deteta. Korišćenje računara bez kontrole može da bude opasno za telesno i za psihičko zdravlje deteta. Da biste izbegli sve moguće negativne posledice koje stvara sedenje pred računarom, uvedite pravilo: pola sata za računarom, petnaest minuta šetnje.
Tekst pisala
Dragana Simeunović,
master srpskog jezika i licencirani predavač SuanPan mentalne aritmetike